100 ljet Gradišće
Za današnju dicu i mladinu je od sebe razumljivo da stanuju u velikom stanu i skoro svaki ima svoju vlašću sobu s televizorom, najnoviji mobitel, iPad, kompjutor, mnoge kompjutorske igre, ... Mladi ljudi komuniciraju s prijateljicami i prijatelji putem različnih aplikacijov ili „chatov“ ili se igraju na kompjutoru brutalne igre jedan protiv drugoga. U školi imaju različna digitalna sredstva, koristu aplikacije za učnju ili programiraju robotere. Kad dojdu domom iz škole, ne tribaju pomoći pri kakovom djelu, nego moru napraviti u miru zadaće, a potom imaju vrimena za svoje hobije i druge aktivnosti. Ako su gladni, si moru brzo telefonski naručiti picu ili projti u restoran. To je „današnji svit“ ...
Ali kako je to bilo prije?
- Kakove stane su imali i gdo je sve živio u jednom stanu i kako velika je bila obitelj?
- Gdo je kuhao i što su jili?
- Kako su se naše prababe i pradide, staremajke i starioci učili u školi?
- Kako su prebavili slobodno vrime i što su se igrali?
- Kakova društva su bila u selu i kakove običaje su imali?
- Ku opravu su kada nosili?
- Koliko put su išli u crikvu? ...
Ova ili slična pitanja su dvi školarice, Jana Gruber i Sara Schuch, i dva školari, Marco Gruber i Matteo Jandrisits iz Pinkovca postavili babi i didi, da izvidu kako su oni prebavili ditinstvo i kako je život prije bio. Dočuli su čuda novoga i se mnogo naučili, a čudakrat su bili i presenećeni, koč-toč i srićni, da njim sada bolje ide.
Ov projekt smo izvršili na hrvatskom jeziku za vrime „lockdowna“, kad su se školarice i školari učili iz doma i zato smo držali video-konferencije za naše razgovore.
Pred prvim „TEAMS-sastankom“ dostali su pismeni nalog putem „schoolChata“, da si premislu, ka pitanja bi mogli postaviti starijim ljudem k tematiki „Kako je bilo prije?“. Pri drugoj TEAMS-konferenciji smo skupljali ideje i pitanja dice, a učiteljice su napravile katalog. Pomoću kataloga pitanj su se divičice i dičaki razgovarali s babom i didom o „stari časi“.
Zbog korona pandemije nije bilo moguće, da intervjuaju i neke suvremene svidoke boja i zato smo si našli jednu pomoćnicu i dva pomoćnike. Mag. Julian Himmelbauer se je razgovarao sa svojom babom Ottilijom Knor. Angelu Knor je ispitjivala kćer Eleonore Buchler. Mag. Petar Jandrisits je intervjuao svoju babu Ernu Radakovits i didu Willija Radakovitsa.
Svi su dali vrlo opširan uvid u ditinstvo i svakidašnjicu, djelovanje, kuhanje i jilo, stanovanje i familije, školovanje, izobrazbu i jezik, društva, običaje i aktivnosti u slobodnom vrimenu u zadnjem stoljeću. Povidali su i mnogo o situaciji za vrime Drugoga svitskoga boja i o žitku po boju.
Za dicu je bilo vrlo interesantno, ar su vidila razvitak i da se je u zadnji sto ljeti jako čuda preminilo.
Kao malo priznanje su svi, ki su sudjelivali pri ovom projektu, primili povelju zahvale, 100-ljet-Gradišće-čokoladu i „moj novi minimulti“, izdanje maj/juni 2021/03, u kom je projekt opširno opišen.
Čitat se more i pod sljedećem linkom.
https://minimulti.bildungsserver.com/data/2103/index.htm
Drugi dio opisa projekta će biti u izdanju juli/august 2021/04.
Lipa hvala svim na sudjelovanju, osebito našim najstarijim, ki su skoro tako stari kot samo Gradišće!
Željimo im sve najbolje i još mnogo ljet u zdravlju!