Kultura sjećanja u OŠ Nova Gora
80 ljet od završetka boja i utemeljenja Druge Republike – 80 ljet mira i slobode u Austriji
"Svako je društvo oblikovano vlašćom poviješću—i slikom koju stvara o toj povijesti. Razumivanje sadašnjosti i oblikovanje budućnosti—to su zadaće za koje je ključan jasan pogled na prošlost." Ove riči bivšega njemačkog saveznoga predsjednika Horsta Köhlera sažimaju zašto je povijest tako važna za odrastanje dice, jer nam govori nešto o današnjem svitu i kako je nastao.
Ovih dana u travnju i svibnju obilježava se 80. obljetnica završetka Drugog svitskog boja i ponovne uspostave Republike Austrije. A sada je 70 ljet otkako je Državni ugovor doprimiio slobodu nam Austrijancem. Ove su teme bile u središtvu pozornosti i u Osnovnoj školi Nova Gora prije Vazmenih praznikov. Rasprava se vodi uz pomoć dvojih knjig.
Prvu knjigu “Mala i stara Marija” napisao je 2003. ljeta sadašnji ravnatelj škole direktor Karl Knor, a govori o djevojčici koja je za vrime boja išla u školu u Novj Gori. Budući da je u to vrime postojala skupina Novogorcev, koja se zalagala za očuvanje hrvatskoga nastavnoga jezika, bili su izloženi represalijami njemačkih vladarov. Nije ih se smilo podučavati u školi, nego su neko vrime podučavali pod lipom ispred škole ili crikve.
Druga knjiga je bila naslovljena “Volio bih letiti – kao leptir”. Ovo je priča o Hannah Gofrith, židovskoj divojčici koja je rodjena u Poljskoj 1935., a ditinjstvo je provela za vrime boja. U to strašno vrime holokausta nje je ditinstvo iznenada završilo. Nje priča o ditinstvu je priča i tuge i nade. Ona i nje majka preživile su zločine u raznimi skrovišća. Hannah bi volila letiti - poput leptira. Leptir je simbol nade u ovoj knjigi. U siječnju 1949. stigla je u Izrael, gdje i danas živi.
Živa kultura sjećanja ne triba samo komemorirati žrtve, već prije svega jačati demokraciju i toleranciju. Zato je sloboda jedno od temeljnih i ljudskih prava i dio je svake moderne demokracije.
