Kako smo se spomenuli na našega zemaljskoga patrona, sv.Martina?
„Moja laterna sviti…“ smo punim veseljem počeli jačiti na početku našega svečevanja u školskoj dvorani u Mjenovu, 5.novembara, utorak navečer, kad je se jur zaškurivalo. Skupa s dicom iz čuvarnice smo pokazali mali program, u kojem smo se htili spomenuti na sv.Martina i na njegove čine, a najveć na dilenje njegovoga plašta s prosjakom. Glas različnih instrumentov, naše pjesmice i jačke su polipšali ovo spominanje. Zatim smo s veseljem u ruke zeli naše laterne i uz pratnju naših roditeljev i gostov smo se ganuli na put, da svitlo nosimo u škuru noć. Naš ophod smo završili u crikvi, kade nas je blagoslovio naš seoski farnik, fra.Božidar Blažević. “Budi svitlost…” smo nujno jačili, a ovom porukom smo se ganuli najzad na školski dvor, kade je za svakoga bila priredjena mala agapa. Nismo se zabili diliti ni naše martinske kifljine. Ovom tradicijom i lipimi razgovori u ugodnoj atmosferi se završila naša svetačnost. “Mi svitimo, mir nosimo…” se tiho čulo još po putu domom, a u srca naši živi dalje legenda našega zemaljskoga patrona, svetoga Martina.